Jedva smo nekako zatvorili finansijsku konstrukciju ili u prevodu digli kredit za letovanje. Konačno posle pet godina idemo na odmor. Put je manje više prošao ok, a i smeštaj nije loš. Naša terasa gleda na more, kreveti udobni, 2 foteljice i tv – uživancija. Pogledam levo sa terase, do nas je neki stariji bračni par. Pogledam desno, neke ustreptale tinejdžerke se stalno svlače i oblače.
Elem, jutro osvanulo, mirno i tiho, miriše morski vazduh- lepota. Ja izašao na terasu da se protegnem kad ona vižljasta plavuša s desne terase pita:"Čiko kako mi stoji ovaj kupaći? Da li bi mi bolje stajao narandžasti?" Ja onako zatečen, promolim glavu na njihovu terasu, dosta je čudan taj ugao, gledam prirodne lepote naše zemlje, pa kažem:"Svejedno je curo, ti si najlepša." Ona odleprša, a još stojim na terasi i sabiram utiske.
Predveče, izađoh na terasu dok mi se žena kupala, da razgledam okolinu. Ponovo promoli glavu neki devojčurak:"Gospodine idem u provod. Kako mi stoji ova majica?" Gledam ali ne vidim majicu, nego neke dve krpice. Suknja, ako se to tako još zove, minijaturna. Odgovaram autoritativno:"Devojko lepa si ko lutka. Što god da obučeš svi će se za tobom okretati". I tako svih deset dana. "Kako mi ovo stoji? Kako izgledam?..." Uglavnom, već peti dan nešto je počelo da me koči u vratu. I to na desno!!! Požalim se ženi, ona me masira i uzdiše:"Sigurno je od promaje. Mnogo čučiš na terasi."
Vratili smo se. Sabiramo utiske. Zvoni telefon i ja protegnem ruku i javljam se:"Dobar dan ovde agencija ta i ta. Da li ste vi išli sa nama na Zakintos?" Odgovaram:"Da, tek smo se vratili." Opet onaj umilni glas:"Gospođa Petronijević je podnela tužbu našoj agenciji jer ste se vi ukočili našom krivicom na letovanju. (!!!) Javljam vam da smo razmotrili vašu tužbu, ali da agencija ne snosi nikakvu odgovornost. Pretpostavljam da ste vi suprug, i da li vam je bolje?" Ja ostah zatečen, usta mi suva, grlo se steglo i razmišljam šta je sa onom mojom ženom. Reči iz usta neće da izađu pa ipak kažem:"Hvala. Nije mi ništa, malo sam se mazio."
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Sve što je lepo kratko traje. A onda pročitam vest o našim turistima što su se zarazili svinjskim gripom i bili u karantinu. Koju smo sreću mi imali. Na zdravlje. A pćiha….
Podeli članak sa drugima: