Radim u ustanovi u kojoj uglavnom rade žene. A i sam naziv naše firme "Leona" je ženskog roda. Stalno pričamo o dijetama, a neke ih stalno i drže. Malo se hrabrimo, malo spotičemo ("I kaluđer se u društvu ženi"), malo svi učestvujemo, a ima i perioda, doduše retko, da niko nije na dijeti. Ujutru, pre početka rada, samo nekoliko, prirodno vitkih koleginica jede pogačice, jogurt i poneki sendvič. Mi ostali gutamo knedle i pijemo neku obojenu vodicu (ima kod nas nekoliko sa vitaminima, ukusima voća i tako to). Naime, automat za vodu više ne radi, jer je kriza. U pauzi svi nešto glockamo. S' jedne strane korisnici sve naporniji, a s druge strane razne službe kojima su neophodni čas ovi čas oni podaci (administracija je čudovište koje samo sebe hrani). Pred leto svi primećujemo par kilograma viška. Tešimo se sad će voće i povrće, pa ćemo se u avgustu vratiti oporavljeni, odmoreni i naravno vitkiji. Juče, čitam članak, "Uticaj društva na apetit" i shvatam zašto je to tako. Naime, žene koje jedu u društvu žena jedu više jer su opuštenije . Znači, to je naš problem.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Družite se sa ženama, pričajte slobodno o svemu, pijte zajedno kaficu (ako to korisnici i rukovodstvo dozvole), ali ne smete u tom prijatnom ambijentu da jedete. Morate da u kafić idete sa muškim društvom, što je i prirodno i logično. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: