Kupio sam kola pre pet godina. Ova moderna, što se opravljaju "na kompjuter". Ako stanu samo platiš šlep službu i ne brineš, jer niko ne može da ti pomogne, da prevežeš neke žičice, uguraš neku cev ili premostiš nešto preko plastične boce (ko vozi sve ovo zna). Elem zovem naš ugledan servis za alarme gde sam svoj i kupio.
Službenik:"Dobar dan. "
Ja:"Dobar dan. Ja bih da mi date šifru za moj alarm."
Službenik:"Mi to ne radimo."
Ja:"Moram da zamenim akumulator. Majstor mi je rako da mogu imati problema sa alarmom. Vi verovatno čuvate šifre."
Službenik:"A tako! Što ne kažete."
Ja:"Mogu li da dođem sutra?"
Službenik:"Evo zakazaću vam u ponedeljak."
Ja:"Danas je utorak i ja sam u gradu do subote, a onda putujem."
Službenik:"Nemate sreće. Kolega je do ponedeljka na odmoru, a samo se on time bavi. Vidimo se posle odmora."
Ja:"!!###???"
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Koliko je dobro što su ljudi oprezni. Ali zar starim mušterijama nije lepo izaći u susret. Kad treba da vam ugrade alarm, svi obećavaju "kule i gradove", a posle – zna se. Naša posla. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: