Juče sam bila kod moje prijateljice Ljilje da joj pomognem oko pranja veša. Naime, ispod nje u prizemlju uselio se komšija pre dva meseca. Onda je renovirao stan i u polovini napravio kopirnicu. Ona se raspitivala o zračenju ovih mašina, pošto je njena spavaća soba iznad. Ima i neke čudne vrtoglavice, za koje ona tvrdi da su od tih mašina. Elem, pre dva dana se vratila sa odmora. Kuća cela miriše na paljevinu i garež. Strči dole do komšije da se raspita da nije bio požar u zgradi, kad će ti on mirno, uveo sam novu mašinu i sproveo izlaz u zajednički odžak. Ona zabezeknuta:"Pa komšija, šta ću ja sa smradom. Umirisala mi se cela kuća i veš. Zovem prijateljicu da peremo zajedno. I šta ću zimus, ja se grejem preko tog odžaka." On sleže ramenima i reče:"Ja proširujem poslovanje i ona mi je neophodna". Pitam se ko izdaje potvrde da u stanu možete da obavljate neku delatnost i da li postoji spisak aparata koje smete da koristite?
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Zašto nismo tolerantni. Vreme je krize, čovek hoće da radi, a za komšiluk i posledice svog rada ga baš briga. Može mu se. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: