Lep sunčani dan u novembru. Treći dan žalosti za nenadoknadivim gubitkom srbskog naroda. Neka tuga u vazduhu, slabo se priča. Patrijarha više nema među živima. Ulazimo u bus na Trgu. Poluprazan. Valjda su stariji sugrađani rešili da se sačuvaju od ovog gripa, a nama kako bude. Odjednom muzika u busu. Svi se okrećemo, neki opominju neku mladež napred. Oni posle siđoše, ali muzika i dalje glasna. Kako ko uđe svi se okreću i vrpolje. Posle 15stak stanica ja krenem ka prednjim vratima. Vala imam da izgrdim ovu bezosećajnu omladinu. Kad ono muziku pušta vozač!!?? Šta reći osim, sram vas bilo.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Ko sluša muziku zlo ne misli. Ali, uvek čovek mora da neguje i čojstvo, da i druge brani od sebe. Možda to vređa nečija verska osećanja. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: