Sunčan divan novembarski dan. Žena i ja sedosmo u Mek, u bašticu. S brda divan pogled. Poručili smo ručak i rasporedili salatice i nugatine, kad neko kuče se stalno muva oko nas. Malo se šeta ispod stola, provlači između nogu, a onda umiljato stavi šape na sto kao treći član. Šta da radimo??? Niko se od osoblja ne sekira da li svi vole životinje, ili da li im možda smeta njihovo familijarno ponašanje. Nekako ga oterasmo, jer šta da mu damo? Ni ovo što jedemo nije baš najzdravije, a i šta od toga jedu kuce!!! Onako iznenađeni i zatečeni uđosmo unutra. Ali, kad god ko uđe ušeta se i kuca, koja se odaziva na ime Marko.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Gde u Evropi možete da sednete u restoran i da vam kuca, beskućnica, dođe za sto kao nepozvani gost? Tamo bi takav restoran odmah zatvorili, ali kod nas, čak i u eri gripa, možete da obožavate tuđe napuštene kućne ljubimce. Kakva zemlja. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: