Silom prilika već danima jurim da kupim neke stvari. Kad ono – neprijatno iznenađenje. Sve neki "isuviše obrazovani" prodavci koji vam se smeju u lice, rugaju, ispravljaju, kao da su čuveni akademici i lektori. Nisam baš neobrazovana, imam škole i previše, ali ovo već počinje da me zanima kao svojevrstan društveni fenomen. Trebali su mi neki šrafovi, šestica. Uđem u radnju:"Dobar dan. Molim vas treba mi par šestica za drvo, da okačim sliku. Šta imate?" Nadobudna prodavačica:"Da li vam treba šraf za tipl šest ili šestica šraf i koje dužine". Ja se već osetih poniženom , ali treba mi 2 komada da okačim slike, pa nastavih:"Valjda za tipl šest. Pomozite mi kakav mi treba za sliku" – i pokažem veličinu. Ona nastavlja:"Kad saznate šta vam treba dođite. Ovako gubimo vreme". Ostadoh zabezeknuta.
Ali, nije to usamljen slučaj. Danas sam išla u čuveni lanac za prodaju peciva. "Molim vas onaj hleb sa semenkama suncokreta." Prodavačica, početnica:"Da li hoćete Raž-daž ili Sunčani cvet?" Ja se snađoh:"A u čemu je razlika?" Ona onako sva važna, kao što nestručnjaci umeju da budu:"Pa u obliku. Prvi je okrugao, a drugi četvrtast." Uzeh onaj okrugao, kad na kasi me ispravlja već treći put kasirka u naglasku "tiramicu". Da ne poveruješ??!!
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Lepo je što su nam prodavci, silom prilika, sve obrazovaniji - velika je nezaposlenost. Samo da ne liči na ono, što manje znaš više se razmećeš ili "što je tikva praznija, sve je bezobraznija". Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: