Pričaju dve tinejdžerke u busu.
A: Naša razredna je jako bezobrazna žena. Stalno pita gde čiji roditelj radi.
B: Pa šta hoće ta babetina?
A: Idemo na ekskurziju i ona kupila grdne lekove, hanzaplaste, zavoje. Ali ne može da nabavi bivacin, pa pita da li neko radi u zdravstvu da joj besplatno pošalje.
B: Ma nemoj. Svi bi besplatno.
A: Prošle godine je jurila neki antibiotik. Marko se ponudio i nabavio 2 kutije. Mi smo se stvarno razboleli na ekskurziji, a doktor što ide sa nama ne nosi ništa od lekova. Koji će nam? Elem, doktor rekao treba mi taj i taj antibiotik, kad razredna baš taj ponela. Za dva dana smo bili ko novi.
B: Pa dobro, bar ste sve popili da joj ništa ne ostane. Što da pije vaše lekove.
A: Ona i ne pije lekove. Leči se alternativom i uvek je zdrava.
B: Pa što se onda žališ za te lekove?
A: Ma pusti lekove. Nego baba je skroz bezdušna. Znaš onu moju sestru Boku. Ima ispit i treba da joj se reši neki zadatak. Kaže meni keva, profani primaju veliku platu a ništa ne rade, neka ti reši taj zadatak.
B: I je l ti rešila?
A: Prvo mi je rekla ljubazno da to ne radi. Onda sam ja insistirala, pa je ona rekla može da mi preporuči koleginicu. Drži čas 2000 din. Zamisli?! Mesto da reši taj zadatak ionako prima veliku platu.
B: Je li a gde tebi radi keva?
A: U komunalnom. Svi su pod stresom zbog smanjenja zaposlenih. Zamisli prima samo 80000 din. Neće moći sada u radno vreme da ide po buvljaku i Merkatoru. Znaš li ti šta je to za nas, jer je ona nama sve završavala u radno vreme.
B: Pa ne znam moja majka radi u privatnoj školi za 50000. Ima sve obaveze kao i profesori u redovnoj, ali manje časova. I ima sat dnevno kao dopunsku nastavu, za one glupake. Kad dođe kući sva je iscrpljena i ne može ni da nam kuva. Samo vikendom. Ti imaš sreće sa kevom.
A: Ma kakva sreća, skokne do kuće par puta u toku dana, stalno zove na mobilni gde smo, a sad i ovo smanjenje, koji bezobrazluk. I ti ljudi treba od nečega da žive.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Pretpostavljam da roditelji deci pričaju svašta. Ali deca se ugledaju na ono što radite, a ne ono što pričate. Znači i vaše dete beži iz škole, slab je đak, ne uči dovoljno, a i što bi. Samo treba dobro da se zaposli. Razmislite. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: