Od kako postoji mogućnost da se naruči nešto preko interneta, ja to i radim. Najviše naručujem knjige, jer nema kod nas, a i mogu da ih čitam čim se u svetu pojave. Za moju struku to je veoma važno, mada mislim da je za svaku struku važno. Pričam tako sa prijateljima i oni mi kažu te naručili ovo te naručili ovo. Ja naivno "Je l neko platio carinu, mada su sve to jeftine sitnice?". Oni se kao zgranjavaju, ma idi male su to vrednosti. E pa meni su već dva puta naplatili carinu na knjige. Znači tako država podstiče usavršavanje mladih ljudi. Ma neka je knjiga i 300€, ali ove nisu, veoma su jeftine, meki povez, baš zato, ne treba da se plaća carina. Šta će čovek da radi sa knjigom: da je pročita, da je pokloni i… Sećam se neka baka kod nas u soliteru stalno naručivala knjige. Čak je i poštaru bila sumnjiva. Kad ono ima unuka studenta, pogleda njegov tajni spisak u fioci (Baka zna radnju) i vidi šta je nameravao sebi da kupi, uzajmi, fotokopira. Onda ti ona zovne Žiku iz Ženeve i naruči te knjige, plati mu leti kad on dođe u zemlju (skuplja od penzije po pola godine), a unuka obraduje za svaki praznik. Ovaj je bio lud od sreće i pričao kako ima izmišljenu baku.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Kao što znate znanje je veoma skupo (samo kod nas nije), pa ako već naručujete stručnu knjigu red je da platite i carinu (iako je ona nekad i veća od vrednosti knjige). Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: