Prošle nedelje sretnem druga Mišu iz srednje škole. Požali se da ima odličnu radnju, ali nema sreće sa prodavačicama. Kaže slabo rade, puše po ceo dan i piju kafu, jure okolne momke, neljubazne su sa mušterijama i sve tako. Ja kažem:"Radim sa ljudima dugo. Kaži šta ti treba i pozovi me kad budeš birao novu radnicu." I zaista, pre par dana, zove on mene da u subotu pogledamo kandidatkinje. Pre početka razgovora, ja kao upitah:"Koje ti osobine želiš od prodavačice? Lepotu, ljubaznost, brzinu, poštenje? Tu se on malo zamisli, pa onako od srca reče:"Ja uvek biram zgodne, da bi muškarci više kupovali. I volim, brate prsate." Onda je meni jasno gde je tvoj problem. Prođoše sve kandidatkinje. Ja predložih da ostanu samo tri. Malo smo pričali, malo su mi ispadale stvari (samo se jedna odmah sagla da dohvati), onda smo pisali cene na sitnim kartončićima (dve su imale nokte od po 2cm i ništa nisu mogle da zapišu, a treća je zapisala sve i u međuvremenu pokupila šoljice za kafu!? Kakva samoreklama). I za kraj, smislih test za brzinu. Naravno ona treća, je sve džempere poslagala, pedantno, pod konac i vratila u policu. Znate koga smo izabrali. Počela je da radi, radnja je otvorena i posle 20h, sve je blistavo i čisto, police obrisane, džemperi složeni, ljubazna, mila i fina devojka. Samo da nam je neko ne ukrade.
Drugi slučaj, je od letos. Sretnem komšiju Zorana, koji ima uspešnu malu firmu. Stalno se žali da mu sekretarice ne valjaju. Kao lepe su i zgodne, svi mu zavide, ali sve mora da radi sam. Kažem:" Hoćeš li da ti pomognem? Šta ti očekuješ od buduće sekretarice? Lepotu, šarm, znanje jezika, organizacione sposobnosti, spremnost da radi po 12h ili…" Elem, on kaže:"Meni je lepota najvažnija. Da mi osveži dan, svi da mi zavide, da se ponosim njom, ali tačno je , ona skoro ništa ne radi. Kao moja žena." Pozove ti on mene kao člana komisije za izbor nove. Dobro, iz CV-ja smo videli kvalifikacije i poznavanje jezika. Podelim ja kartončiće raznih boja sa raznim znacima. Kažem, devojke složite ih kako mislite da treba. Samo je jedna devojka uspela da ih složi po 3 kriterijuma i jedna po 2 kriterijuma. Damo izmišljeni zadatak sa obavezama, da ih rasporedi u jednom danu. Inače, to je nemoguće. Ona, prva, već pomenuta je odmah rekla da je obaveza previše, izabrala najvažnije, a ostale će da pomeri za sutra. Radi, već 2 meseca, Zoki je prezadovoljan iako nije neka lepotica, već obična prijatna devojka. Uz malo više para i stajling ćemo joj poboljšati, a onda samo su "zvezde" njen kraj.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Najveća fluktoacija radnika je kod malih privrednika. Uvek sam mislila da je to zbog plata. Zaposle nekog par meseci, ne prijave ga, pa mu daju otkaz. Kad ono ljudi ne umeju da izaberu kadrove. Šta mislite kako bi nama lako bilo da se u opštinama, komunalnim preduzećima i administraciji ne zapošljavaju vezare nego ljudi koji odgovaraju datom radnom mestu. Država bi procvetala. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: