Svi ste verovatno čitali o strategiji Japana da sitna i mala poboljšanja, ali iz dana u dan, daju velike rezultate. To znači, da naročito radnici na dnu lestvice, mogu dati najbolje predloge za poboljšanja. I par minuta uštede po operaciji na godišnjem nivou može značiti par miliona evra u korporaciji.
Elem, oko našeg kvarta kopaju se neki kanali za uličnu rasvetu. Videla sam ih na par mesta po gradu. Danas, u nedelju, prolazim pored parka kad ti njih šestorica rade ovako: jedan drži lopatu i zahvata zemlju sa gomile, a ovaj preko puta prilepio onu traku "obezbeđeno mesto zločina ili sl." i uhvatio drugi kraj. Tako ovaj prvi zahvati zemlju, a ovaj drugi povuče i nabaci je na rupu. Sjajna ideja.
Na trgu Nikole Pašića, malo, malo, menjaju rasade. Sećam se da su pred zimu neke žene sadile nove biljke. Elem, dve od njih se dogovorile, pa jedna nosi kutiju sa rasadima i vadi po jedan i stavlja u rupu, koju ova druga buši i odmah debelim rukavicama fiksira. Pošto sam nešto tu pazarila, posle pola sata vidim one dve pijuckaju vodu i sede, a druge dve koleginice koje same rade, još nisu ni po pola kutije zasadile.
Pročitala sam da i medari nude med za inovativnu teglu iz Srbije. Izgleda da neki polako shvataju da su male inovacije put do velikog uspeha.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Šta reći. Prvo, da zajedno uvek možemo više. Drugo, da radnici na najprostijim zadacima mogu posao najviše da unaprede. Treće, da naši menadžeri, koji u većini slučajeva misle da su "posisali svo znanje ovoga sveta" se okrenu Ljudima (našem najvećem bogatstvu) i za svaki posao, ma koliko bio jednostavan, pitaju "stručnjaka" za to. Gde bi nam bio kraj. Ovoliko pameti, pa još i uvažavanja. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: