Mene su u školi učili da se hrana na pijaci i u mesarnici kupuje na kilo. Znači par kila jabuka, dva kila paradajza, kilo paprika… sve do kilo šnicli. Ali, danas taj merni sistem neće preživeti naš sunovrat standarda. Znači par komada jabuka, tri paradajza, dve paprike ili jednu veću šniclu. Postavlja se pitanje za koliko osoba je to. Žalosna je i priča seljaka i nakupaca da niko na pijaci neće da kupi na kilo paradajz od 25 dinara ili voće po 50 dinara. Većina kupuje na komad!!??
Sećam se kad sam obilazila rođake po Evropi, pre dvadesetak godina, moju tetku je kasapin usluživao preko reda sa osmehom od uveta do uveta:"Madam Boso, kilo mesa?" To je tada, a i sada, bilo nezamislivo. Ne zato što ljudi nisu imali para, već su kupovali danas za danas ili sutra. Ali, kod nas je situacija malo drugačija. Narod bi želeo kilo jabuka i mesa, ali se nema para. Cene su nebu pod oblake otišle i prosečan kupac ih više i ne vidi. Plate su se strmoglavile ili su zamrznute, tj. realno padaju. Potrošačka korpa jeste fiktivna, ali sa ovom našom se ne da preživeti. Doduše, neke askete su preživele i post duži od 40 dana, pa što ne bi mogli i mi.
Takođe, ako idete po supermarketima, primetićete da su pakovanja sve manja, mislim pakovanje kartonsko je isto, ali gramaža nije http://www.dnevnik.rs/taxonomy/term/47. A pravo da vam kažem, sve me više nerviraju reklame, kao promenili smo pakovanje. Mene zanima suština, tj. proizvod, a da li je u žutoj ili beloj kutijici, u ovakvoj ili onakvoj boci baš me briga. Dosetili se prodavci čokolada, pomada, mnogih konditorskih proizvoda, da zadrže istu veličinu kutije i omota, ali manje grama i to piše, ekstra sitnim slovima, na proizvodu. U mom detinjstvu čokolade su bile od 100, 200 i 300 grama, a u inostranstvu je bilo i od 500 gr. Sada su se nešto skupile, ko jado, 75gr, 80gr, a mislim da sam negde videla i 65gr!!?? http://www.dnevnik.rs/node/39286
Da li ste primetili da na nekim pekarama, u centru grada, piše kako je od 18h sve upola cene. Primećujem i neke redove pred kraj radnog vremena, ljudi kupuju "bajat" hleb i pecivo. I u nekim supermarketima, prodaje se jučerašnji hleb. Znači ima kupaca!!?? http://www.dnevnik.rs/node/25101
Pa onda telefonski računi, skratili impuls, a cena ostala ista. Znači sve poskupljuje. Šta meni vredi što je cena priče u međugradskom ista kao u gradskom, kad ja nemam nikog van grada.
Najviše mi se dopadaju floskule, "najjeftinije u Evropi, okruženju…". Možda je to i istina, ali se sve stavlja u odnos sa platom, pa ti vidi da li je to jeftino. http://www.dnevnik.rs/node/36456 Inače, cena benzina nije najniža u okruženju.
Trenutno obilazim rasprodaje po gradu. Laža i paralaža. Cene su više nego u Evropi i bez sniženja. Suknja od 2990 dinara na sniženju za mene je i dalje skupa. I pošto je bila!!?? Pa cipele. Bez 5000 dinara nema nepromočivih (osim gumenjaka) i kvalitetnih i udobnih.
Uostalom, šta da vam pričam kad sve znate.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Važno je da smo živi i zdravi (kako ko). Preživeli smo do sada svašta, pa valjda možemo i ovo. Samo se bojim da ne bude kao u onoj priči: "Taman sam konja navikao da ne jede, a on mi crko." http://www.dnevnik.rs/node/8841 Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: